„O mrtvima sve najbolje“
Mirna Grman, Duga Resa
Posebna nagrada za poticanje mladih autora
Bilo je već kasno navečer, ali htjeli smo se još malo družiti nakon koncerta. Krenuli smo prema najbližem kafiću. Jedva da je bilo mjesta. Svi smo još bili pod dojmom i atmosfera je bila bolja nego što smo očekivali.
„Ajde, ja častim ljudi! Naručite si nešto.“ rekla je prijateljica.
Može se reći da smo svi još ostali žedni. Nestrpljivost se skoro utjelovila koliko se činilo da smo čekali naša pića. Moram priznati sva društvena energija mi je bila na kraju u tom trenu. Muzika i glasovi su se utišali dok sam bila u potpunosti skoncentrirana na tren kada će se dvije kapljice na čaši od moje pive spojiti. Odjednom mi se pričinilo da sam u pozadini vidjela nešto, bolje rečeno nekog.
Prožeo me osjećaj kao da proživljavam nešto iz prošlog života. Pokušavala sam izoštriti vid da provjerim vidim li dobro, a onda su mi se dlanovi počeli znojiti i srce brže lupati. Ponovno se javila nerazriješena situacija u meni koja mi jedino donosi ljutnju. Čak ni ne samo ljutnju, već i bijes zbog nepravde. Svi imaju onu jednu osobu koju bi, da dobiju priliku, najradije lupili šakom u glavu. To je ona. Još jedna osoba koja mi je mogla razoriti nadu u mogućnost zdravog prijateljstva. Nisam više htjela gledati u onom smjeru.
S druge strane bio je jedino prozor, i dobro da je bio tamo, jer inače ne bih vidjela izraz lica koji mi je ostao nakon što sam ju prepoznala. Sada sam shvatila da sam stvarno probala. Maknuti ljude od sebe. Otpratiti sadržaje koje ne želim gledati. Ali, ponekad zaboravim na to da oni i dalje postoje iako nisu više u mojem životu. Zaboravim na to da se možda nisam pozdravila s njima onako kako treba. Mislila sam da sam ih pospremila u smeće gdje i pripadaju. Ali, stvari treba razriješiti u potpunosti.
Sada ih treba razdijeliti, posložiti i odlučiti što dalje. Treba se potruditi da budu završene. Treba uložiti trud u iskopavanje rupe i pronalazak lijepog lijesa. Ne smijemo zaboraviti na odjeću i šminku, a onda još i zakopavanje rupe, izradu spomenika. Sad kada su pod zemljom, možemo čak skupiti par lijepih riječi o njima. Nikako ne treba zaboraviti na njih. Možda se čini da je situacija ostala nerazriješena kada su otišli, ali otišli su. U ovoj situaciji čak znamo da je odlazak bio svojevoljan. Oni su se bacili sa stijene našeg odnosa, a zna se kako s njima ide dalje. Ako nas nešto podsjeti na njih, ako nam se učini da smo ih ponovno vidjeli u svojem životu, nećemo loviti duhove. Ako nas netko pita za njih, zna se da o njima možemo reći jedino najbolje. Moji osjećaji vjerojatno nikada neće nestati, ali barem situacija više neće biti nerazriješena.
Ruke su mi se prestale znojiti i toplina se ponovno vratila u njih. Otkucaji srca mi više nisu bili toliko glasni i ponovno sam postala svjesna da sam sa svojim prijateljima. Svojim novim prijateljima s kojima sam sretna. Muzika i smijeh su opet postali glasni. Vratio se i meni osmijeh na lice.