Božja kazna
Marija Galović, Jastrebarsko
Tijekom godina u kojima sam potiho, ali nestrpljivo iščekivao da mi se sin oženi nikada nisam pomišljao da me to život iskušava ili kažnjava, samo sam kao svako pravo muško želio da netko nastavi moju lozu. Kćer je bila već odavno udana i uživao sam u društvu unučadi, ali oni nisu nosili moje prezime.
Tek kad je došlo i to vrijeme, a bilo mi je tada već punih šezdeset i pet, da mi sin koji je i sam ušao u zrele četrdesete navijesti svoju ženidbu, sjetio sam se nečeg što me podsjetilo na izraz Božja kazna.
Jedino što me je, naime, kod moje buduće snahe veselilo je bila spoznaja da je i ona blizu četrdesete i da se, lijena i egocentrična kakva je bila i uz psića kojeg je stalno vukla za sobom i tepala mu „bebice moja“ sigurno neće odlučiti na žrtvu rađanja i podizanja djece.
I tako mi nije preostalo drugo nego da se pomirim sa životom bez nasljednika prezimena i uživam u onome što mi je od života ostalo. Naravno, nikada nisam računao s tim da je pod stare dane zdravo imati što više sjećanja koja možeš prevrtati u dugim trenucima samoće, no život sam proveo, sada tek shvaćam, upravo kao da mi je baš to cijelo vrijeme bilo na pameti.
Moje razuzdane dvadesete za vrijeme kojih sam se naglo, gotovo hirovito oženio i do prve godišnjice odlučio da mogu imati oboje; i ženu i ljubav, jedno odvojeno od drugog. Uz malo smisla za organizaciju kojeg mi nikada nije nedostajalo, išlo je to sasvim glatko. Neznatne trzavice i ženina pitanja umirio bih nekim luksuznim poklonom sa službenih putovanja. Uostalom, tko kaže da se novcem ne može kupiti sve, pa tako i obiteljski mir?!
Gradio sam dakle, obitelj i karijeru, oboje jednako uspješno. Posao u naftnoj industriji je osim odgovarajuće diplome, zahtijevao uz adekvatnu političku pripadnost tek minimalan trud, a nagrade su bile ogromne; velika primanja, bonusi, puno ručkova, večera, putovanja i lijepih žena koje su same, kao noćni leptiri na svjetlost, dolijetale privučene novcem i položajem.
Uljuljan u ugodu življenja, nisam ni stigao pomisliti da bi glatki niz pozitivnih događaja mogao stati. Zapravo, da je samo stalo, bilo bi dobro. Krenulo je nizbrdo, zakotrljalo se. Dobro poznati zakon: nevolja nikada ne dolazi sama. Privatizacija kompanije koja je uslijedila brzo nakon rata nije prepoznala moj potencijal, iako sam političku iskaznicu promijenio brzo koliko se to i očekivalo. Da mi nadređeni bude netko dvostruko mlađi, bilo je u neskladu s mojim ponosom i radije sam se sam povukao. Kako to obično bude u takvim situacijama, u samo tjedan dana se vidjelo tko su mi pravi prijatelji, iako su i oni sada bili od slabe pomoći.
Pomiren sa stvarnošću, od novca što sam ga sačuvao za crne dane započeo sam privatni posao i uvjerio liječnike kako hipertenzija nije od stresa, nego nasljedna.
Nije to bio ni približno život na kakav sam navikao. Sada je svaki poslovni ručak trebalo platiti iz vlastitog džepa, službeni auto je bio daleka prošlost a umjesto destinacije sljedećeg poslovnog putovanja morao sam kalkulirati trošak plaće za troje svojih djelatnika.
- Prodaj ga, ionako stvara samo nepotrebne troškove!
Morao sam se obuzdati da mi ruka ne poleti. Nisam tolerirao savjete, pogotovo ne iz usta svoje žene. Ona ionako nikada nije plovila tim brodom. Bilo je to za nju, ne znam, previše. Općenito se teško nosila s načinom života koji sam živio, pa mi je i bilo normalno da ju u većinu stvari niti ne uključujem. Tim više su mi njezini savjeti bili suvišni.
Nisam se bio spreman odreći broda. Taj jedrenjak je predstavljao poveznicu s onim što sam i kako nekada živio i nisam bio još spreman za tu riječ nekada, jer sam se pretvarao da je i dalje isto.
Neke stvari ipak treba maknuti u stranu radi vlastitog mira. Tako sam u stranu odmaknuo i činjenicu kako sin i dalje vrluda, nesposoban da se skrasi u bilo čemu. Dok je kćer završila medicinu i zasnovala svoju obitelj, njemu sam nakon puno godina studiranja morao ipak kupiti diplomu s kojom sam ga mogao staviti jedino sebi na platnu listu. Nije da kod ženskog roda nije imao uspjeha, ipak je nešto od gena naslijedio i od mene, no na svaki put kad bih nagovorio ženu da ga malo priupita o planovima, odgovorio bi kako još uvijek čeka onu pravu. Mijenjati žene nije nešto zbog čega treba odgađati brak i stvaranje obitelji, ja sam to znao iz iskustva, no on izgleda nije bio sposoban izvesti niti taj jednostavan zaključak, sve dok ona baš prava nije negdje u zasjedi dočekala njega.
I tako smo došli tu gdje jesmo; s pudlicom koja ostavlja dlake umjesto s unukom koji će nastaviti gdje sam ja stao.
No, ne događaju se samo loše stvari iznenada.
Ona je ušla u moj život na način kao da je tako trebalo biti, kao da je bilo namješteno. Sudbina je isprazna riječ, no možda ... Došla je baš kada sam pomislio da život više nema za mene dobrih iznenađenja.
- Gospodine ... izuzetno mi je drago da smo se upoznali, a upoznao nas je njen prijatelj koji je ujedno i prijatelja mog prijatelja na jednom događaju kojem sam službeno nazočio. Pokazala je od prvog trenutka interes za mene, nisam to umislio. Pozvao sam ju stoga na usamljenu kavu da još malo uživam u ugodi njezinog glasa. Nakon toga nisam odolio telefonskom pozivu da joj čestitam Uskrs. Pa poruka i dogovor za još jednu kavu kad navrati u moj grad.
Nakon svih onih koje su došle i prošle, znao sam da će sada biti drugačije. Možda su to godine iskustva, a možda ipak samo godine koje nisam mogao zanijekati, no odlučio sam da ću si sve naredne koje su mi preostale uljepšati baš njom.
Sav taj njen interes za ono što su moje djeca zvala pričama koje sam toliko puta već ispričao ... Pikantne priče iz nekada visokog poslovnog svijeta, priče s putovanja, anegdote o ljudima koje je ona poznavala samo iz medija a meni su bili stvarni.
- Da, sjećam se i toga. Ja sam tada još bila studentica, no pratila sam događaje.
Jednostavna kakva je bila, najviše je pokazivala interes kad bih joj pričao o svojoj obitelji. Nikada nije zaboravila ni najmanju sitnicu koju bih joj spomenuo o svojoj kući, djeci i unucima.
Oh, koliko mi je imponirala. Baš onakva kakvu sam čekao. Privatno sređena, bez očekivanja da joj u nečem pomognem pa iako i samo financijski. Bez trunke prenemaganja. Iskrena. Iskreno zainteresirana za mene, za sve što sam bio, što jesam.
Proljeće je te godine bilo zelenije od bilo kojeg do sada i osjećao sam da treba djelovati. Pripremati se kao za planiranu poslovnu akciju s očekivanim pozitivnim ishodom. Taktika.
Počeo sam hodati. Kažu da je brzo hodanje isto kao i trčanje, razgiba tijelo i dovede ga u formu. Taman do ljeta. Planovi su sada već imali jasne obrise. Trebalo je srediti još nekoliko sitnica. Dobar restoran koji će dostaviti finu ribu na brod.
I ta mala neugodnost. Skoknuti do ljekarne po tu plavu pilulu. Bolje pogaziti ponos na pet minuta nego riskirati i ostati potpuno bez njega.
Najavila je svoj odlazak na more krajem lipnja, a ja sam se samo trebao prilagoditi i tvrditi da sam i ja slučajno u to vrijem dolje i da bi bilo lijepo...
- Naravno da ću navratiti, ionako želim ozbiljno porazgovarati s Vama – odgovorila je savršeno pristojna kao i uvijek.
Nije moglo biti iznenađenja, jer ništa nisam prepustio slučaju, niti jednu sitnicu.
Crno vino, ugodno rashlađeno i kako je ono rekla: - Tako mi je drago što sam se odvažila upoznati Vas.
Da, definitivno je došao trenutak da ju odučim da mi govori Vi ..., a ona nastavlja:
- Sad kada sam Vas bolje upoznala došlo je vrijeme...
Potpuno sam se složio. Istog trena pomaknuo sam ruku i položio je na njezin lijevi obraz primičući i svoje lice. Odskočila je.
- Gospodine, namjeravala sam Vam reći ... Naše upoznavanje nije bilo slučajno i ... i sad kad sam Vas bolje upoznala zaista sam sigurna da zaslužujete to znati, iako Vam se Vaš sin to nikada nije i ne bi odvažio reći., ja sam bez njegovog znanja odlučila da je vrijeme da saznate: Vi imate unuka! ....Ja sam majka Vašeg unuka, Vašeg muškog nasljednika kojeg ćete vjerujem željeti upoznati. On je sada na pragu punoljetnosti i ...
Topli maestral šumio je valovima koji su odnosili riječi tamo daleko gdje ne odzvanjaju tako resko i bolno.
Život ti nešto da, pa ti to uzme i tako naizmjenično.
Bože, jesam li ponio sa sobom tablete za tlak ?