Pismo
Marija Galović, Jastrebarsko
Kad je sjela za stol, ispred praznog lista papira, Sandra je odlučila izbjeći bilo kakav uvod.
“ Ti mene ne poznaješ. Nisi čak niti svjesna mog postojanja, a ja o tebi znam sve: datum rođenja, mjesto rada, poznajem tvoju dnevnu rutinu i kako provodiš godišnji odmor. Vidjela sam slike s tvog vjenčanja. Znam da povremeno imaš migrene i da voliš čitati detektivske romane. Ne samo da znam do u detalja kako izgledaš, toliko puta sam ti bila u blizini … dva reda iza tebe u kazalištu, dva stola dalje u kafiću šoping centra, tri grobna humka lijevo na sahrani tvog svekra. Jednom sam čak pomogla izabrati parfem za tvoj rođendan; Burberry ako se dobro sjećam.
Ne boj se, nisam nikakva tajna služba, MI6 i te filmske fore; ja sam samo ljubavnica tvog supruga. Preciznije, godinama sam bila ljubavnica tvog supruga.
Da izbjegnemo odmah svaku natruhu ishlapjele romantike, kad kažem ljubavnica mislim zapravo prijateljica, savjetnica, psihologinja, tješiteljica…
Jesi li sad svejedno bijesna i bolesno ljubomorna na mene? Nemoj biti! Ja na tebe nisam.
Dobro, priznajem, u početku dok me držao ushit zaljubljenosti, bila bih ponekad. Ne baš na tebe, nego na vrijeme koje imaš s njim na raspolaganju, a koje si ti tako olako shvatila.
Ako pak misliš da ovo pišem kako bih si rasteretila savjest, i tu se varaš. Svake grižnje savjesti oslobodila sam se kad mi je ispričao da ja nisam bila prva. Nikako, bilo ih je nekoliko prije mene. Imao je druge još dok ste planirali vjenčanje, imao je druge i dok si bila trudna s njegovom djecom. Brak s tobom je oduvijek smatrao životnim promašajem, greškom, i ispravljao ju je tražeći … ljubav, smisao ili zabavu (interpretiraj to kako želiš) na drugim mjestima. Je li prerano zaključiti da mu nikada nisi predstavljala ništa, a ipak, nakon svih tih godina farse koju živite, i dalje nema hrabrosti napustiti te?
Godine navike udobnosti čine svoje, ali mene ipak nikada nije prevario s drugom. Čak niti s tobom, a ti to jako dobro znaš.
Je li istina da ga tijekom svih tih godina vašeg braka nikada nisi spontano zagrlila, čak niti u snu? Da si u krevetu hladna i užasno konzervativna? Da mu se gadi miris tvog znoja? Vidiš, a ipak je toliko puta rekao:
- Ne mogu sada, jer je ona doma.
Ili:
- Možda ako ode za vikend kod mame. Ovih dana je se ne mogu nikako riješiti, niti na par sati…
Ako ti se sad kiselina penje u grlo, vjeruj mi, i meni je svaki put kad bih ovo čula. A bilo je često i izazvalo bi u meni nalete bijesa tijekom kojih sam psovala i tebe i život i sudbinu.
No znaš, ljubavnička veza je isto poput braka, samo se odvija izvan zidova onog što netko zove domom. S vremenom su svi, ne samo njegovi nego i tvoji problemi, postali moji. Sa mnom je razgovarao o vašoj djeci više nego s tobom. Sa mnom je raspravljao o zbrinjavanju svojih starih roditelja, o svakodnevnim i onim malo ozbiljnijim situacijama na poslu . Rekao bi mi da ti jednostavno ne razumiješ.
Čak i ako bih ih slušala ušuškana u pregibu između njegvog vrata i ramena, znaš da problemi zamaraju, pogotovo tuđi.
Osjećaj ljubomore spram tebe počeo je zamjenjivati osjećaj ljutnje jer ne rješavaš svoje obiteljske probleme uspješnije, jer ne možeš obaviti običnu kupovinu bez da njega vučeš sa sobom, jer ne znaš zasaditi cvijeće bez da ti on ne pripremi zemlju …
Pitala sam se sumnjaš li nešto pa ga držiš na kratkoj uzici ili si jednostavno tako komotna i nesamostalna. S vremenom mi je postalo jasno da nije ništa od toga u pitanju. Radi se samo o tvojim uvjerenjima da su to blagodati braka, imati pored sebe nekog tko odrađuje dio obveza a bez da mu zauzvrat daješ barem … svoje vrijeme ili osjećaje? Za to si imala mene. Kao kućnu pomoćnicu. Ili da uvedemo novi izraz u hrvatski jezik – bračna pomoćnica? A meni je eto, u jednom trenu postalo jasno da ne želim više odrađivati tvoj dio posla”.
Sitna slova su punila bijelu površinu papira dok se vani mračilo puno ranije nego je to uobičajeno za ovo doba godine. Gusti, tamni oblaci najavljivali su još jedan težak svibanjski pljusak.
“Ako ti na nečemu istinski zavidim, onda je to tvoja blažena nesvjesnost života koji se događa oko tebe. Taj tvoj nepoljuljani mir i samodostatnost.
Potrošila sam hektolitre emocija ne bih li nadoknadila prazninu koju ti ostavljaš iza sebe svojom ništavnošću i potrošila sam sebe. Tako da ti ga sada vraćam. Ni ja mu više nemam što dati.
Ako pak za nečim žalim, onda je to što ti ga nisam vratila godinama ranije, u trenucima dok je ushit još trajao i dok sam bila cijela. No on je inzistirao:
- Dan je odvratno siv i prazan bez tebe.
Niti imam namjeru, niti ti želim uništiti brak. Znam da ovo pismo neće imati takav efekt. Ima nešto jače od bijesa izazvanog spoznajom o bračnoj nevjeri. Zajednički krediti. Što banka združi, ni preljub ne rastavi nikada.
Ja te samo molim da sad odradiš ono što meni nikako ne uspijeva godinama – drži ga podalje od mene. Naradila sam se i previše, vrijeme je da sad ti preuzmeš i odgovornost i obveze. Ja mu više nemam što dati.”
Sandra je ustala od stola i zagledala se u pljusak koji je silovito navalio na prozor. Oluja je došla u sumrak i bilo je uzaludno očekivati dugu. S radija su dopirali zvuci ABBA-e. The winner takes it all, the loser standing small.
Dvije žene, dvije priče, jedna istina. I pitanje: Poderati pismo ili ga poslati? Odlučnim koracima vratila se do stola.