Euri, nekretnine i proširene vene
Jagoda Prebeg, Rijeka
Te ljetne večeri nas tri susjede sjedile smo na plastičnim stolicama u mom dvorištu i pile domaći sok od bazge. Najprije smo sjedile samo Nada i ja a onda smo vidjele da ulicom prolazi Željka pa smo zvale i nju. Ona je nekoliko mjeseci ranije operirala proširene vene na nogama a Nada se baš tih dana spremala na takvu operaciju pa ju je htjela pitati za njena iskustva i saznanja i tome. Htjela je znati koji doktor ju je operirao, koliko dugo je bila u bolnici, je li se oporavila i je li zadovoljna operacijom. Kad je Željka sjela k nama ja sam išla u kuću napraviti novi vrč soka i donijeti još jednu čašu. Prvih desetak minuta njih su dvije razgovarale o venama, pokazivale jedna drugoj svoje noge i medicinske čarape koje nose. Preokret u razgovoru nastao je kad je Željka spomenula da je proširene vene nasljedila od svog oca koji također ima taj problem.
„Moj tata je također operirao vene, još prije dvadeset godina. A on ima dvije kuće na našem otoku. Staru koju je naslijedio od roditelja i novu koju je on sagradio. Ima pet sestara ali je on naslijedio kuću jer je kod nas običaj da sve nasljeđuju muška djeca a ženska ništa. Tako će i on sve ostaviti bratu a meni ništa. Zato brat i šogorica jedva čekaju da on umre da bi naslijedili dvije kuće i dvadeset tisuća kvadrata zemljišta.“
„Htjela sam te još pitati koji doktor te je operirao i jesi li bila zadovoljna s njim?“ pitala je Nada pokušavajući razgovor vratiti na početnu temu a Željka nastavi:
„Taj doktor je prijatelj mog zeta i on je mene uzeo preko reda. Inače bih čekala najmanje godinu dana. Ima kuću u Crikvenici s dvadeset apartmana koje njegova žena iznajmljuje turistima. A njegov brat ima vilu u Zagrebu koju će prodati za milion eura i kupiti kuću na moru u koju će se preseliti kad ode u mirovinu.“
„A jesi li zadovoljna operacijom? Je li ti sad bolje?“ pokuša Nada opet na početnu temu.
„Da, bolje mi je. Ali taj doktor je operirao i moju sestričnu koja uopće nije s njim zadovoljna. I ona ima veliku kuću na otoku koju je njen muž naslijedio od roditelja. Imaju deset apartmana a sad su prodali zemljište za pedeset hiljada eura i napravit će ih još deset.“
„A te čarape koje nosiš, jesi li ih kupila ili dobila na doznaku HZZO-a?“ uspije Nada doći do riječi i postaviti još jedno pitanje.
„Da bi ih dobila preko HZZO-a moraš imati vezu,“ objasni joj Željka. „Moja druga sestrična, sestra te koja je operirala vene, ona je medicinska sestra u bolnici i sredila mi je da dobijem doznaku. Inače, to ne može svatko dobiti. Ona i njen muž imaju dvojnu kuću s njegovim bratom. Imaju i tri poslovna prostora. Sve ih iznajmljuju i jako su bogati. Imaju i kuću na otoku a imaju i...“
„A može li ona i meni srediti da dobijem doznaku za čarape?“ opet je prekine Nada.
„Pa ne može ona to svakome. Kamo bi stigla kad bi cijelom gradu sve sređivala preko veze? Oni su jako bogati i imaju puno prijatelja. Ona je medicinska sestra i radi jako težak i naporan posao a sve to za malu plaću. Znate već kakve su sestrinske plaće, zar ne?“
Ja sam do tad cijelo vrijeme šutjela, slušala i marljivo točila sok u čaše a sad sam ipak progovorila:
„A zašto ona radi tako težak posao za malu plaću kad su oni tako bogati?“
„Pa ne može dati otkaz,“ iznenađeno će Željka.
„A zašto ne može?“ upitamo sad Nada i ja u jedan glas.
Željka zastane i duboko uzdahne kao da se čudi kako to mi ne razumijemo zašto njezina sestrična ne može dati otkaz u bolnici.
„Ne može... ne može zato jer ima dvoje male djece a to košta. Znate li vi uopće koliko danas koštaju djeca?“ pokuša nam ona objasniti.
„Upravo zato što ima malu djecu,“ kažem ja. „Zar ne bi bilo bolje da je s njima doma umjesto što radi težak posao za malu plaću?“
„Rekla si da su oni jako bogati. Zašto onda ona mora raditi da bi djeca imala sve što im treba?“ znatiželjno će Nada. Željka na to opet uzdahne pa nastavi:
„Ma to je duga priča. Ona ima velikih problema. Muž joj ima ljubavnicu a nju ponižava na svakom koraku. Već bi ga odavno napustila da ima kamo otići. Ali sa svojom plaćom si ne moža priuštiti podstanarstvo.“
„Ne može si priuštiti podstanarstvo?“ ponovim ja za njom. „Pa valjda bi joj muž plaćao alimentaciju kad je tako bogat. A za početak dok se ne snađe, zašto joj sestra i šogor ne pomognu?“
„A ne, ne mogu joj oni pomoći. Ne žele se mješati u tuđi brak. To su njihove stvari i oni to sami moraju rješiti. Osim toga, njen muž je njenoj sestri i šogoru posudio neke velike novce i oni mu se ne bi htjeli zamjeriti.“
„Tvoj otac joj je ujak. Možda bi joj on posudio nešto novaca dok se ne snađe,“ reče Nada.
„A ne, moj otac nikome ne posuđuje. Prije nekoliko godina moj je muž imao velike dugove jer mu je propao posao koji je tada započeo. Molili smo ga da nam posudi ali je odbio. Rekao je da on nikome ne posuđuje a ako bi se pročulo da je posudio nama odmah bi drugi rođaci i susjedi navalili da posudi i njima. Joj, žene, zar je već osam sati? Moram ići mojima spremiti večeru. Ćao! Sok ti je odličan ove godine.“
Kad je otišla, upitala sam Nadu je li saznala nešto korisno o operaciji vena. „Nisam ništa ni pametno ni korisno,“ reče ona s uzdahom pa nastavi: „Oprosti, nisam te stigla pitati kako si ti i kako su tvoji?“
Ponovno sam napunila čaše sokom i rekla:
„A i kod mene ti je sve u raspadu ali ja to ne znam ispričati lijepo i opširno kao Željka.“