Nebom i zemljom

Zdravko Valentino Novosel

KRAO SAM

Krao sam Ciganima pjesme
stihove sjetne,
note s gitara
karte gatalačke iz ruku Ciganki.
Htio sam znati sudbinu svoju.

Krao sam molitve s usana pobožnih,
stihove iz knjiga pjesnika,
Riječi mudraca i budala,
jecaje iznad grobova mrtvih,
htio sam znati
tko će za mnom zaplakati.

Krao sam jabuke zelene,
plodove nezrele,
stihove nedovršene, zaboravljene.
Htio sam da me pamte.
Krao sam majčine riječi
tople, sjetne, iskrene
i one neizrečene.
Krao sam Bogu riječi sina svoga
još nerođenoga.
Bog ih je znao,
ja sam ih slutio.
Htio sam da iza mene
ostane mene dio.

Krao sam siromasima novčanike prazne
i u njih stavljao novčić
pretposljednji, posljednji.
Htio sam da mi sude,
da me optuže,
da mi kažu:
„Brani se“.
Htio sam.
Ali nema junaka da me tuži.

ZRIKAVCI

Čujem zrikavce kako zriču,
a što li to viču?
Da li su ljuti što preblizu sam sjeo,
da bi ih čuo,
žice im nevidljive dirao?
Ja znam zašto je more plavo
znam zašto je nebo visoko,
ja znam odakle dolaze djeca
i koda odlaze starci nepovratno.
Ali ne znam što to zriču
zrikavci što ih slušah
noćas na griču.

U TIŠINI

Ići će pored nas i neće nas vidjeti.
Kada nas ugledaju,
neće nas pitati tko smo i odakle smo.
Bit ćemo manji nego jesmo
i spavat ćemo na vlažnim posteljama.
Nećemo ih ništa tražiti.
Nestat ćemo jedne noći,
nećemo im reći kada
i nećemo im se javiti
kada nas budu zvali,
jer trebat će nas,
neće imati koga psovati.
Mi ćemo šutjeti zagrljeni
Do se ne spotaknu o dvije strvine,
njihovi pradjedovi.

ZDRAVKO VALENTINO NOVOSEL • Rođen je 4. svibnja 1961. godine u Siči pored Barilovića. Tekstilnu školu završio je u Duga Resi, a u Glazbenoj školi Karlovac učio je na odjelu harmonike i klarineta. Završivši školovanje sve do 1991. godine živi i radi u Zagrebu. Nakon ratnih godina novi obiteljski dom zasniva u selu Podgorje Krnjačko i uspješno se bavi slikarstvom. Objavio je zbirku poezije „Nebom i zemljom“.